Magareća i ostala posla
nedjelja, 20.08.2006.
Magareći godišnji odmor
|
Pozdrav, evo mene opet...nećete vjerovati, ali nakon svega 2 mjeseca rada na novom poslu, poslan sam na kolektivni...Kakav apsurd... 3 godine rintaš k'o magarac bez dana stanke (osim kad sam bio nezaposlen), godišnji je ravan Bingu, a gle sad... No, dobro sve ostalo je katastrofa.. I dalje me tretiraju kao idiota i suočavam se s pitanjima tipa: "Znaš li gdje je Sud?" "Znaš gdje je Fažana?" "Da ti fotokopiram plan grada? Još uvijek se ne mogu načuditi...naravno i plaća je takva da sam eto odlučio se rješiti svog auta (i jednog kredita) koji ionako više manje stoji...Sad ćemo biti pješaci...da, ima i službeni (he he)... Sad još ubrzano izvješće proteklih dana: Prvo jedna magareća. Odlučili mi provozati malog u vlaku. Ideja je - vlakom do Savičente, bicikle s nama, i onda biciklama nazad do Pule. I zamislite ... magarac tvrdi da ne možemo biciklama u vlak... Kad je stigao vlak s kontrolorom smo sve ljudski dogovorili, čak nije ništa naplatio za bicikle. Sam da napomenem da je karta do Savičente 11 kn, a toliko je i karta za gradski bus (da, i u busu se mali vozio) pa mi nije baš jasno gdje je tu logika. Sad jedna lijepa. Bio Art & Music...naravno za odlazak na koncerte nema se ni novaca , a ni kome ostaviti dijete, no ipak mislim da sam uspio uhvatiti vrhunac cijelog festivala. Kako je najzvučniji gost bio Jon Spencer (doduše u Heavy Trash verziji) uspjelo se dogovoriti gostovanje na Radio Puli i svirka live u program. Budući da tamo poznajem neke ljude imao sam prigodu nazočiti tom nastupu i odgovorno mogu tvrditi da sam vidio srž, bit, esenciju, nazovite kako hoćete, rock'n'rolla - na dva metra. Uistinu ne znam kako je to zvučalo slušateljima preko radija, no ono što se tamo desilo te večeri svi nazočni pamtit će do kraja života. Jednostavno - to je to!! Još jedna usputna... bili u deželi trošiti novčiće...BTC city...jebi ga , jest odvratno, ali se uštedi. Preporučam ... još je i carinik bio super i pustio nas bez gnjavaže... Toliko za sad ... pozdrav svima |
- 21:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 30.07.2006.
vidi koliko imam vremena...
|
.. toliko da sam ponovo ovdje i k tome još i vidljivo nezaboravljen. Uistinu godi... Baš sam sad pročitao Jasnu pa mi se čini da svako mora imati neki svoj "križ" i svakom je njegov najveći i najteži, no to jhe sve u ljudskoj prirodi i sasvim normalno i ništa novo. Inače da se na neki način nadovežem na zdnji moj post iz vremena koliko toliko redovnog javljkanja- onaj o T comu... E pa uistinu, svaki put kad tamo uđem izludim...Prije nekog vremena sam kupio telefon u nekakvoj akciji stari nutra, a dobiješ novi i tome slično... Naravno, taj novi je umro i odem tamo da vidim da li je još pod garancijom i KRAVA me uvjerava da mi ona to ne može provjeriti... Mislim, prestrašno, vruće za riknut', mali plazi po meni sav neurozan, a gospođa nema volje za utipkati broj u komp i vidjeti datum... Nakon svađe i bezobrazluka je to i napravila i vidjela...trajalo je cca 5 sekundi...Ma čemu to??? Da ne govorim koliko je komplikacija bilo za preseliti telefon (fixni) i ADSL, pa svemirski računi, pa opomene za plaćene račune i slično. Najžalosnije je da što si bezobrazniji i neugodniji lakše se izboriš za svoja prava... Ajd' dosta o njima... Nego da još malo prokomentiram svoju situaciju... Dakle preselio sam se dva nebodera ulijevo i 13 katova gore (vidim nebodere od Helix s balkona). Nije 'ko zna što no pomalo, vremenom ćemo i odavdje seliti, samo se nadam da će to biti zadnji put. Sve ide nekim svojim tijekom, no ništa ne ide glatko, a ima još par problema, u prvom redu ljudskijh i moralnih jer stvarno ne osjećam da sam zaradio svoju plaću. Najljepše je u cijeloj priči to da ja obavljam posao koji je donedavno obavljalo dvoje ljudi (za dvije plaće)... Da sam ja poslodavac dao bih si otkaz, no u ovoj situaciji ja ću za koji mjesec tražiti povišicu...Apsurd!!! Najgore je kad me ljudi pitaju što radim...jer nemam nekakvog adekvatnog odgovora, a loše je i to što se osjećam pomalo beskorisno, no da se razumijemo, nisam samo ja u toj firmi u takvoj situaciji. Takvih parazita ima podosta... A onda ćemo se svi žaliti da nam je loše... Još samo da se osvrnem na požare kod Helix... ma baš sam neki danb prošao s biciklom i po Premanturi i dan kasnije na drugu stranu prema Gajani. definitivno nisu slučajni, a onog tko ih je podmetnuo bez imalo grižnje savjesti bih zapalio (makar samo jednu ruku, tek toliko da vidi kako je...) A vatromet... Sad s četrnaestog kata imam izvrstan pogled pa tako imam i pravu sliku o veličini (kakva sirotinja) tog vatrometa. Bitno da je mali bio zadovoljan, no kad se sjetim vatrometa poslije koncerta Rolling Stonesa u Beču 1990. ovo djeluje smiješno... no dobro... toliko za sad... javit ću se još |
- 10:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 14.07.2006.
Hoće li itko ovo pročitati...??
|
Pa eto, duugo duugo nisam ovdje bio, iako bih tu i tamo virnuo na blogove nekih dragih osoba (Jasna, Konj, Helix..), a moram priznati da sam se jedva sjetio user name-a i passworda. Inače, dosta toga se promijenilo u cca 10 mjeseci koliko me nije bilo. U biti ono najbitnije koje me i udaljilo od svega još uvijek stoji i stalno se nešto čeka. Inače sam promijenio dva posla, a i bio nezaposlen cca 3 mjeseca. Neke dobre poslove greškom odbio. loše prihvatio, vrhunske ispušio u zadnjem krugu i sad sam se smirio u "državnoj" (ustvari gradskoj i županijskoj - dijelom) firmi i osjećam se kao u vremeplovu. Nakon cca 4 godine rada u trgovini, jurcanja po terenu, ispunjavanja planova, računanja provizija, rada po brdo sati dnevno, ne imanja godišnjeg - došao sam u nešto sasvim drugačije. Ovdje sam sa punih 36 godina "mali" (a u nekim su mi firmama otvoreno rekli da sam prestar - kakav apsurd), radim 8 sati i ni minute duže, imam pravo na godišnji, sve silne Božićnice i slične izmišljotine (btw. to u životu nisam vidio) i nemam čak ni komp, a o internetu da ni ne govorim. Jedino je loše što i primanja prate sve navedeno no za razliku od drugih bajnih firmi ovdje su sigurna i redovna. Osim posla sam se i preselio i adaptirao stan i stuk'o svu siću koju smo godinama štedjeli, a nismo napravili ne znam što...ali sad smo bar u svojem stanu tj. bit će naš za cca 29 godina... Dijete raste uz sve ono što njegovo odrastanje i nama nosi. Non stop smo ili na moru ili na bicikli, a sad spavamo. Mama je išla na Sardinasa pa sam se sjetio da i ovaj blog postoji. Ukoliko uskoro u firmi (a trebao bih) dobijem komp i net imat ću fakat vremena za piskaranje i traženje magaraca pa ćemo se čuti. Naravno, ako budem osjetio potrebu... Za sad veliki pozdrav.. Skoro sam zaboravio... prestao sam pušiti...traje već tri mjeseca...nakon 22 godine... očekujem pohvale (Just kidding) |
- 23:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 06.09.2005.
Magarice ponovo napadaju
|
Pozdrav, Evo mene i danas, doduše kratko, ali ima magaraca na čije ispade ne mogu ostati tiho. Samo prije nego počnem da se osvrnem na bojler. Bojler je na zidu, provizorno, s tiplama za siporex, a za koji dan ću izbušiti cijeli zid između kupatila i kuhinje i u kuhinji ga učvrstiti. Hurrra. Do tada prilikom "obavljanja djelatnosti tuširanja" (ovo je formulacija bivše ministrice Antičević Marinović nakon incidenta u nekom od zatvora, ne sjećam se kojem), bojler se isključuje da ako padne, bar neće doći do strujnog udara, a ako mi polomi noge neće biti ni prvi, a vjerojatno ni zadnji put. Nemojte misliti da je to sve u vezi s malim kućnim čarolijama. Nakon što smo ponovo otvorili vodu ustanovili smo da u kuhinji nema tople vode, odnosno mali slabi tanki mlazić, a riknuo je i vodokotlić. Hurrra. Nikad kraja. Da ja krenem na magarce tj. magarice .... Radi se o djelatnicama T-centra na Portarati. Toliku dozu arogancije, bahatosti, neljubaznosti, prepotencije rijetko srećem. Zaboga, i sam radim u trgovini i nisam siguran kako bi završili djelatnici koji bi se tako ponašali. Ne znam da li oni misle da bi njihovi kupci svi trebali biti u najmanju ruku magistri telekomunikacija ili slično, ali zar nisu one te koje bi trebale dati točnu informaciju i razjasniti nejasnoće kupcu kojeg uredno deru svaki mjesec... Dvije kao rade, treća izlazi iz sporedne prostorije punih ustiju i mrtva hladna čita net izdanje Glasa Istre... Ma katastrofa. Ako nešto pitaš ispadaš dosadan i glup, a biti u toku sa svim njihovim paketima koje nude i nije lako, tim više što se sve mijenja užasno brzo. Jutros sam, kao i svaki nepovjerljivi konj, nazvao besplatni telefon T Com gdje sam dobio potvrdu da sam imao pravo, a gospođa krivo. Gdje je problem ? Da li se nismo razumjeli ili ona ne želi slušati nego automatski gura i trpa neke druge proizvode gdje te usput odere za još 100 kn??? Nažalost, još uvijek su u povlaštenom položaju u odnosu na konkurenciju pa se ipak koristim njihovim uslugama, ali je pitanje do kad? Toliko o magaricama za danas, Do čitanja |
- 09:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #
subota, 03.09.2005.
Magarac se vraća, doduše polako...
|
Pozdrav svima, Kao što sam i najavio nije me bilo neko vrijeme (ni aktivno ni pasivno), ali vjerujte imam 250.000 razloga za manjak vremena, a o poslu da ni ne govorim... Nadalje me isto baš i neće biti, što ne znači da ne pratim šta se zbiva kod Vas... Vidim Jasnu (hvala još jednom) pere neki nostalgični film, Helix je sva u prirodi, Konj k'o konj .... Imate vremena, očito... Današnja će se žvrljotina odnositi na magarce iz 1977. Naime te godine je izgrađen neboder u kojem živim. Kad čovjek pogleda izvana, (a iz iznutra) izgleda sasvim pristojno,no ono što s eprekjučer desilo zaslužuje svaku kritiku. OK možda nisu krivi oni iz 1977, ali tko god je stavio bojler od 80 litara na zid od siporexa s tiplama za beton – totalni je kreten. Što se desilo... Pa eto pao bojler sa zida, ničim izazvan ciglih desetak minuta nakon što smo okupali onog malog magarčića kojeg vidite u lijevom kutu. Naravno, riknula struja, kada, tuš baterija...ali pitanje je – da se, ne daj bože, nešto desilo tj. Da je bilo tko bio tog momenta u kadi tko bi bio odgovoran??? Ja bojler nisam stavljao, a u zidu ni ne vidim što je... Katastrofa...Vjerujte, ovo je bio prvi put da sam osjetio blagu naznaku straha za dijete i tvrdim da je to izuzetno grozan osjećaj, a ne znam na koga se ljutiti. Da li na sebe jer nisam sve prekontrolirao, da li na onog tko je postavio taj bojler... Postajem pomalo paranoičan.. Najslađe je u cijeloj priči što smo evo već drugi dan bez tople vode, a tuširanja hladnom baš ne volim, koliko god zdrava bila. Samo bih volio znati kakve veze imaju oni iz 1977. Malo sam zabrazdio, ali nema veze. Još jedna stvar koju moram prokomentirati... Prošle nedjelje smo onako, obiteljski krenuli negdje... Kad smo stigli do Punte pala je odluka da idemo u Rovinj vidjeti akvarij pri Oceanografskom institutu (Uh, kako to zvuči...) I tako, stigli mi, počela kišica, ali se ne brinemo previše, jer inonako ćemo sljedećih sat dva biti u razgledavanju. Uredno ti izbiju iz džepa 12 kn po osobi kad ono.... 3 prostorijice, 6 akvarija, užas... Pa akvarij na Verudeli je Disneyland za ovo. Neću ni spominjati kiakva je gužva bila budući da su svi bježali od kiše... da, da ponovim, ustanova se zove OCEANOGRAFSKI INSTITUT.... Pravi magareći posao... Do sljedećeg javljanja svima zahvala i srdačan pozdrav |
- 10:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 20.08.2005.
Magarac u problemima
|
Pozdrav, eto nije me bilo neko vrijeme, kao što sam i najavio, a ni idućih dana me baš neće biti, no pošto je helix pitala gdje sam samo ukratko da javim da ovo što mi se dešava zadnjih pet šest dana i nije za blog, a o svemu tome možda jednog dana, kad bude sve gotovo, napišem nešto. Razlog nije prezauzetost poslom, iako je dijelom i to, nego nešto sasvim drugo o čemu za sada ne mogu javno. Uglavnom nevjerojatna priča, triler sa elemementima drame, samo se nadam da će biti happy end. Pozdrav svima |
- 11:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 12.08.2005.
Blago zadovoljni magarac
|
Pozdrav, Eto, jučer me nije bilo stisla gužva opako... U prvom redu još jedna isprika, ukoliko su one barijere s Lungomare, u stvari pomagala za slijepe. Ni danas nemam puno vremena pa samo ukratko. Naime već u startu ovog mog bloga bilo je govora o moom poslodavci i godišnjem,a i samom poslu. E, pa jučer je bilo vatreno. Nakon opasnih razgovora i obostranih prijetnji otkazom, ponosno objavljujem svekolikom pučanstvu da se vraćam samo na moj dio posla, tj. Terenski rad, da više neću čamiti u uredu (manje vremena za ovakve stvari), da sam dobio čak i povišicu ( ne preveliku, ali ne ni beznačajnu)... Dobar je to osjećaj, samo ono što je žalosno u cijeloj priči, jest način na koji se čovjek mora izboriti za neke stvari. U biti, još nemam ništa crno na bijelom, stoga živi bili pa vidjeli, ali i ovako samo deklarativno čovjeka veseli. No još da se samo vratim na način... Čini mi su da su u biti svi poslodavci isti i da stvarno čovjek s njima treba biti bezobrazan. Nema fair playa, nema lojalnosti, nema kolegijalnosti, pobrini se sam za sebe, na bilo koji način (viva Machiavelli) ilki toneš. Zgaze te, iskoriste do krajnjih granica boli i još očekuju od tebe zahvalnost jer uopće imaš radno mjesto. Ma, bogati. Pa, u svom normalnom svijetu se uvijek teži i većoj plaći i lakšem poslu. To je u čovjekovoj prirodi, zar ne? Ali kod nas mi se nekako čini da je sramota tražiti bilo kakva poboljšanja uvjeta rada. Ma, mislim da je u biti to konstantni problem nekakve, nazovimo je, "hrvatske šutnje". Svi šute i gutaju, a nitko nije zadovoljan. Katastrofa. Ja sam eto, ovaj puta pričao i donekle se isplatilo. Nadam se da i drugi imaju sličnih iskustava. Molim komentare...Hvala |
- 13:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #
srijeda, 10.08.2005.
Gradski magarci
|
Pozdrav, evo mene i danas... Magaraca ne nedostaje... Jučer oko 18 sati sam nakon dosta vremena krenuo u šetnju Lungomare. Odmah u startu sam naišao na temu za današnji post. Naime, kad krenete s Verude prema dolje, s Vaše lijeve strane su magarci stavili nekakav rubnik visine cca 15-20cm. Mislim da bi to trebalo služiti zaštiti pješaka. Ideja kao ideja možda i nije loša, ali u praksi užasno smeta. Katastrofa. Pokušajte zamisliti kad se sretnu 4 odrasle osobe i dvoja kolica s bebama uhvaćeni u klopku. Nema druge nego kolicima preku tog čuvenog "rubnika" na kolnik. Rubnik je visok, kolica bježe, ljudi su nervozni, klinci s nabrijanim autima i skuterima voze kako voze. Ma, kažem Vam, katastrofa. Taj koji je to osmislio i postavio, a bogami ikupio od nekog (pretpostavljam da je mali iznos u pitanju pa ne treba javni natječaj) opasno konkurira za titulu magarca mjeseca. Lako za lopove, oni samo čine materijalnu štetu, ali ovdje bi moglo biti i polomljenih udova, a na nešto gore ne želim ni pomišljati... Toliko za danas... Da, "Aruba" je ono kičasto ruglo na ulazu u Pulu u blizini "Mercatora" |
- 09:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 09.08.2005.
Magarac mjeseca
|
Pozdrav, Evo uhvatio sam malo vremena pa da se javim i prokomentiram događaje u zadnjih par dana. Dakle, ovako... Počelo je još u subotu kad sam dolaskom na posao ustvrdio da mi nedostaje omiljeni laptop, a bogami i digitalac te sve ove postove moram stavljati s tuđih računala, naravno, kod kuće imam ISDN pa mi samo otvaranje Vaših blogova, krcatih slikama potroši brdo kuna te sam od toga odustao. Inače, sličice su (prije svega one gurmanske) vrlo zanimljive, no nažalost nisam nikako ljubitelj takvog tipa prehrane. Imam sto kila i jedem sve osim tripica i ribe, OK jedem kalamare i osliće. To je još apsurdnije budući da u obitelji imam i podvodne ribolovce i profesionalne ronioce i to i s majčine i očeve strane. Ja, pak ne volim ni ribu, a ronjenje još manje. Zanimljiva je bila i situacija unatrag par godina kad smo supruga i ja bili na ljetovanju u Cresu, poli barba Dinka koji nam je svako jutro vješao na kvaku tek upecane ribe (morao bih sa ženom provjeriti koje vrste), a ja bih to pekao ženi na gradele i jeo paštete i pomidore. Full romantično.... Uglavnom vidim da nisam jedini koji je imao problema sa krađama, malo drugačije vrste, doduše, ali eto, to postaje svakodnevni problem. Da, taj MAGARAC koji je ukrao laptop i digitalac zaboravio je ukrasti mobitel koji se punio na ormariću i tim činom, odnosno s oba, apsolutno zaslužio titulu magarca mjeseca, iako je tek 09.08. Sumnjam da će ga neko preteći... Drugi kandidati za magarce su konobari u "Arubi" gdje sm neki dan čekao (sa ženom i malim) cca 20 minuta da nas netko posluži. Nakon tolikog čekanja otišao sam do šanka gdje mi balavac mrtav hladan kaže: "Evo sad će konobar, ima gužvu!" Ma koju crnu gužvu. Od onih silnih stolova zauzetih je bilo osam (8). E, moj mali, nema pojma što sve jedan konobar sam pokriva u nekim kvalitetnijim objektima. Naravno, piće nismo popili i grdno ljuti smo otišli drugdje... Eto, budući da znate situaciju moram žuriti i kratiti. Nitko ništa na text od Flaming Lipsa... šteta, baš je OK |
- 11:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.08.2005.
Ja, magarac
|
Pozdrav, danas stisla gužva i nema se vremena. Moram priznati da sam očekivao žešće reakcije, no to je samo plus za žensku populaciju. Kao što sam rekao, nemam vremena pa se javim sutra. Da, danas sam ujutro morao u Rovinj i u autu sam izvrtio neki stari CD od Flaming Lipsa pa vam pastam text omiljene skladbe. Za glazbenu podlogu uključite maštu... Do You Realize - that you have the most beautiful face Do You Realize - we're floating in space - Do You Realize - that happiness makes you cry Do You Realize - that everyone you know someday will die And instead of saying all of your goodbyes - let them know You realize that life goes fast It's hard to make the good things last You realize the sun doesn't go down It's just an illusion caused by the world spinning round Do You Realize - Oh - Oh - Oh Do You Realize - that everyone you know Someday will die - And instead of saying all of your goodbyes - let them know You realize that life goes fast It's hard to make the good things last You realize the sun doesn't go down It's just an illusion caused by the world spinning round Do You Realize - that you have the most beautiful face Do You Realize ? |
- 11:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
????? |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||